Memo_film_u_NDH
20.04.2016.
Matica hrvatska Ogranak Senj objavit će knjigu FILM U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ autora Marijana Mikca, 21. travnja 2016. (četvrtak), 19 sati

U povodu Dana Grada 2016.g. Matica hrvatska Ogranak Senj objavit će knjigu FILM U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ autora Marijana Mikca.

Marijan Mikac (Senj 29. siječnja 1903. – 16. ožujka 1972. na brodu pri povratku u Australiju), hrvatski je pisac i pjesnik rođen u Senju. Nakon sloma NDH Marijan Mikac odlazi u emigraciju u Argentinu gdje je napisao prvi roman na hrvatskom o Bleiburgu (U povorci smrti, 1954.). U Argentini je proveo 17 godina, a zatim se preselio u Australiju.

U širem krugu zapažen je po romanu Doživljaji Morica Švarca koji upozorava na odnos Nijemaca prema Židovima, ali se zadovoljava humorističkom nadgradnjom u kojoj ilustrira kako se iza svakog nacista krije prerušeni Židov koji ne želi okriti svoje židovsko porijeklo. Prije 2. svjetskog rata živio je u Berlinu gdje je radio u tamošnjim uredima velikih američkih filmskih kompanija. Neposredno prije početka Drugog svjetskog rata vratio se u Hrvatsku., a 1941. godine imenovan je ravnateljem Državnog ravnateljstva za film u NDH. Smatra se začetnikom profesionalne filmske proizvodnje u Hrvatskoj. Omogućio je snimanje prvog hrvatskog umjetničkog filma Lisinski.

Ogranak Matice hrvatske u Senju planira po prvi puta u Hrvatskoj objaviti njegovo najpoznatije i najbolje djelo “Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”. Knjiga je napisana u prvom licu i bogat je izvor informacija o samom autoru, ali i o političkoj situaciji i zbivanjima u Hrvatskoj toga vremena. Autor se pozicionira u središte kulturnog i političkog života gdje opisuje različite susrete s poznatim ličnostima toga vremena. Djelo je natopljeno nekada humorom nekada tugom, uvijek s iskrenim rečenicama, a u faktografskom smislu predstavlja dragocjen i jedinstven vrijedan dokument o stvaranju naše nacionalne kinematografije.

O Marijanu Mikcu, u opsežnom članku objavljenom u Senjskom zborniku br. 24 pisala i prof. Zlata Derossi. Navedena autorica opisuje život i rad malo poznatoga, a vrlo plodnoga hrvatskog emigrantskog pisca Marijana Mikca. Analiziran je njegov literarni rad, rad na području književne kritike, publicistike, filmske umjetnosti. Osvijetljen je i njegov odnos prema hrvatskom jeziku, a osobito prema problemima koji su se javljali u hrvatskim emigrantskim krugovima. Istaknuto je da je prošao dugačak put: Isprva je bio pripadnik zenitizma, pokreta što je niknuo u krilu europske avangardne književnosti s početka 20. stoljeća, a kasnije je prihvatio tradicionalne oblike književnosti i posvetio se nacionalnoj problematici. Autorica nakon iscrpne analize njegova sveukupnog djela zaključuje da su njegova djela iz područja kritike, publicistike i filmske problematike mnogo bolja nego literarna, odnosno beletristična. Njegova je uloga u kulturnom životu emigracije bila velika i ispunjena samoprijegornom i dosljednom djelatnošću, koja je u prvom redu bila obilježena težnjama za potpunom samostalnošću i neovisnošću hrvatske države.

Sadržaj knjige nije pisan u službi tadašnjeg režima, nago opisuje vrijeme NDH te rad i položaj intelektualaca u tom vremenu, a u kojem se nalazio i sam autor knjige.

Film_u_NDH

 

ulomak iz knjige:

U uredu prof. Oršanića se javio njegov zamje­nik. Razjasnio mi je, da su me zatvorili po nalogu Vojskovodje Slavka Kvaternika radi mog satirič­nog romana „Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj“. 1)

Pročitavši u „Hrvatskom narodu“ interview sa mnom, sjetio se tužbe, koju mu je poslao netko, da je za ravnatelja Ravnateljstva za film postav­ljen čovjek neprijateljski raspoložen prema nje­mačkom narodu i nacionalnom socijalizmu. Iskre­no odan Nijemcima, dao me je uhititi bez ispitivanja, uvjeren unaprijed u moju krivnju.

Dok sam govorio na telefonu, ušao je u sobu još neki redarstvenik u gradjanskom odijelu (ako se ne varam, zvao se Rajković) i prekinuo vezu.

„Vi ne smijete s nikim razgovarati!“ rekao je osorno.

Odmah je pozvao jednog stražara i ovaj me je poveo u zatvor. Morao sam predati novac, stvari u džepovima, kravatu, vrpce za cipele i remen za hlače.

„Što ste po zanimanju?“ Upitao me je stražar lju­bazno, kad smo se penjali stubama zatvora.

„Novoimenovani ravnatelj za film!“

„Onda vam je mjesto kod mene!“ zaključio je taj dobroćudni Zagorac. „Kod mene su sama veli­ka gospoda!“

Zatvorio me je u ćeliju, u kojoj su se nalazili — koliko se sjećam — jedan narodni zastupnik Hr­vatske seljačke stranke iz Like, stariji gospodin, koji je poznavao moga oca, kad je bio kotarski su­dac u Brinju, bivši pukovnik Srbijanac po imenu Kostić, još dva Srbina — dr. S., liječnik iz Gline, veoma debeo i stariji po godinama, a drugi mlad, činovnik, zaručen s Hrvaticom, činovnicom Mi­nistarstva pravosuđja —, zatim jedan Židov, veletrgovac u Ilici, i mladi profesor dr. H. Saznao sam od njih, da su u susjednim ćelijama čamili ing. August Košutić, podpredsjednik Hrvatske seljačke stranke i ravnatelj bivšeg „Hrvatskog dnevnika“, dr. Andrija Štampar, bivši ban Mihaldžić i razna druga „velika gospoda“, kako se izrazio naš stra­žar iz Hrv. Zagorja.

Preslušavali su me naizmjence s ing. Košutićem, iako naši „slučajevi“ nisu bili povezani. Za redarstvenike, kao i za liječnike, svaki se čovjek, čim je zatočen, preobražava u „slučaj“, to jest skup nesretnih okolnosti, koje su ga dovele u zat­vor ili bolnicu; izgubivši svoju ličnost, postaje broj.

Moj „slučaj“ je bio moj satirični roman „Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj“. A u če­mu se sastojao Košutićev? I oni, koji su ga za­tvorili, i oni, koji su ga čuvali i preslušavali, gla­sovali su za njegovu stranku na izborima. Život zaista nije samo drama, već i komedija. Nismo smjeli razgovarati. Samo smo se pozdravljali nije­mo.

Palo mi je na pamet, da mi je pripovijedao ne­ki novinar kako je već na dan 11. travnja ujutro vidio redarstvene agente nositi primjerke moje knji­ge iz jedne knjižare u Ilici. Nisam pripisivao znače­nje tom događaju, kao što nisam naslutio, da će se ista knjiga pojaviti u optužnici javnog tužioca kod „Okružnog narodnog suda“ u Zagrebu. Tri raz­ličita i medjusobno toliko neprijateljska poretka: jugoslavenski kraljevski (knjiga je bila zabranjenjena u prvoj Jugoslaviji odlukom Državnog od­vjetništva u Zagrebu, pa se prodavala potajno), hr­vatski ustaški i jugoslavenski komunistički su zau­zela jednako stanovište prema njoj!

Redarstveni pristav je bio Senjanin, a i njemu dodijeljen činovnik je bio Senjanin. Osim njih dvo­jice, sjedila je u sobi i neka djevojka, koja je pi­sala moje izjave na stroju. Ne znam, je li bila i ona Senjanka. Iako su se našla na okupu tri Senjanina, jer sam i ja Senjanin, zrak je bio zasićen napetošću.

„Možemo li pročitati vašu knjigu“? upitao je pristav.

„Zašto ne?“ odgovorio sam. „Ako pošaljete ne­koga k meni kući, moja žena će vam dati potrebne primjerke. Nalaze se u mojoj radnoj sobi na pi­saćem stolu i u biblioteci.“

Začudio se, da nisam sakrio tako opasnu knjigu u podrumu među drvima i ugljenom ili zakopao u vrtu.

Pristav je zatražio samo tri primjerka. Bilo mi je drago, da nisam napisao mnogo duži roman, jer bih čekao duže, dok će ga pročitati.

Pozvan na novo preslušavanje, primijetio sam odmah, da je popustila napetost. Ozbiljna lica re­darstvenih činovnika su postala vedra, ljubazna i nasmijana. Svi troje — pristav, njegov činovnik i tipkačica — čitali su po jedan primjerak moga romana i smijali se. Kao autor sam mogao biti za­dovoljan. Da li i kao zatvorenik?

Pristav je pokazao prstom na predzadnju stra­nicu i rekao, uozbiljivši se:

„Ovdje ste napisali, da će se kukast križ raspli­nuti kao magla!“

„Da, napisao sam te riječi!“ priznao sam, jer mi ništa ne bi pomoglo osporiti ih. Bile su tiskane polumasnim slovima.

Imao sam utisak, da mu nije bilo ugodno za­stupati probitke Trećeg Reicha i njemačkog nacio­nalnog socijalizma.

„Što kažete u svoju obranu?“

„Tako je mislio Moric Švarc, a on kao Židov ni­je mogao misliti drukčije!“

„To je i vaše mišljenje! „Nigdje ne piše, da je to moje mišljenje!“

„Pisci stavljaju svoje vlastite misli u usta svo­jih junaka!“

Pokušao sam obrazložiti svoju obranu:

„Kad bi jedna moralna žena napisala knjigu

o bludnicama, riječi bludnica ne bi morale izraža­vati mišljenje spisateljice!”

 

Smatramo da će se objavljivanjem ove knjige hrvatskoj javnosti ponovo otkriti još jedan značajan intelektualac i bitna kulturna figura s početka i sredine 20. stoljeća, a koji je rođen na upravo u Senju.

 

Knjiga se objavljuje u povodu obilježavanja dana Grada Senja, 21. travnja 2016. (četvrtak) s početkom u 19 sati.

Veselimo se Vašem dolasku!

 

MATICA HRVATSKA OGRANAK SENJ