U SENJU PREDSTAVLJENA REPLIKA STARE GLAGOLJAŠKE TISKARSKE PREŠE
U sklopu 15. Međunarodne konferencije tiskarstva, dizajna i grafičkih komunikacija Blaž Baromić 2011., u senjskoj kuli Lipica predstavljena je replika stare glagoljaške tiskarske preše koja će javnosti biti dostupna po dovršetku izrade originalnog tiskarskog sloga i mehanizma za otiskivanje.
Ideju o izradi replike preše pokrenuo je Gradski muzej Senj još 1996. godine, a podržalo Senjsko muzejsko društvo i Matica hrvatska - Ogranak Senj. Proces obrade materijala potrebnog za izradu preše bio je vrlo zahtjevan. Tako je drvo čak tri godine močeno u moru kako bi se postigao određeni stupanj kakvoće materijala. Na preši kakva je postavljena u kuli Lipica, u Senju je 1494. godine tiskana prva hrvatska knjiga na hrvatskom jeziku i hrvatskim pismom, glagoljicom.
Grad Senj je poznat po glagoljici i tiskarstvu, i kako saznajemo od ravnateljice Gradskog muzeja Senj, Blaženke Ljubović, prof., Senjska glagoljska tiskara je prva tiskara za koju pouzdano znamo da je djelovala na hrvatskom tlu u razdoblju od 1494. do 1508. godine. O njoj nema drugih sačuvanih materijalnih tragova, odnosno sigurnih podataka za njezinu lokaciju, osim književnih djela koja su vrijedni kulturno - povijesni, jezični, književni, tipografski i papirološki spomenici, a uz to još i prave bibliografske rijetkosti od kojih se u Senju ni jedno nije sačuvalo. U senjskoj glagoljskoj tiskari tiskane su knjige: SENJSKI GLAGOLJSKI MISAL (1494), SPOVID OPĆENA (1496.), NARUČNIK PLEBANUŠEV (1507.), TRANSIT SV. JEROLIMA (1508.), MIRAKULI SLAVNE DEVE MARIE (1507./1508.), MEŠTRIJA OD DOBRA UMRTIJA S RITUALOM (1507./1508.), KORIZMENJAK (1508.). Od sedam navedenih izdanja prva dva su inkunabule.
Nositelji tiskarske djelatnosti bili su svećenici, odnosno kanonici senjskog kaptola. Prvi poznati senjski tiskar je Blaž Baromić uz kojeg se još spominju Silvestar Bedričić arhižakan, Gašpar Turčić žakan i Grgur Senjanin meštar.
Baromić je rođen u Vrbniku na otoku Krku, mjestu koje je u 15. st. bilo jedno od naših najvećih glagoljičkih središta. Međutim, da bi ostvario svoj naum Baromić je morao otići tamo gdje će za svoju ideju dobiti i duhovnu i materijalnu potporu. Iako je najbliži stolni kaptol bio Krk, budući je bio latinaški, glagoljaši iz Vrbnika otišli su u Senj. Senj je bio potpora Baromiću i drugim glagoljašima jer je u njemu glagoljica bila u službenoj uporabi, a glagoljaški kulturni krug zainteresiran za jednu takvu ideju i spreman na davanje financijske potpore.
Da bi stekao znanje o tiskarstvu i nabavio potrebne instrumente za tiskanje, Baromić odlazi u Veneciju i 1493. godine tiska svoj prvi brevijar. Već iduće godine, 1494., osniva Senjsku glagoljsku tiskaru u kojoj je dovršio prvo djelo senjske tiskare pod nazivom „Senjski glagoljski misal“ i drugo izdanje glagoljskog Misala po zakonu rimskoga dvora. U kolofonu Misala navodi se da su mu u tom poslu pomagali Silvestar Bedričić i Gašpar Turčić. Budući da je Baromićevo ime bilo napisano na prvome mjestu, pretpostavlja se da je on najzaslužniji za osnivanje tiskare i tiskanje knjiga. Ipak, činjenica da se uz njega u radu tiskare spominju i druga imena govori nam da u svome radu nije bio usamljen i da je prednosti tiskarstva prepoznao širok krug ljudi u Senju.
